Službeni glasnik BiH, broj 76/26

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj U-36/25, rješavajući zahtjev Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo), na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija Marin Vukoja, sudija Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odlučujući o zahtjevu Suda Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo) za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25 i 30/25),

utvrđuje se da je Zakon o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25 i 30/25) u skladu sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo; u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva) podnio je 31. oktobra 2025. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu kompatibilnosti Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25 i 30/25; u daljnjem tekstu: Zakon o plaćama) s odredbama čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi s odredbama člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, kao i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljnjem tekstu: Međunarodni pakt).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (2) Pravila Ustavnog suda, od Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Dom naroda) i Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predstavnički dom) zatraženo je 5. i 6. maja 2025. godine da dostave odgovore na zahtjev u roku od 30 dana od prijema dopisa.

3. Predstavnički dom je odgovor na zahtjev dostavio 30. juna 2026. godine, a Dom naroda 4. juna 2026. godine.

III. Zahtjev a) Predmet povodom kojeg je zahtjev pokrenut

4. Podnosilac zahtjeva je naveo da se pred tim sudom vodi parnični postupak u pravnoj stvari tužioca S. K. i drugih (u daljnjem tekstu: tužioci) protiv Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH), koju zastupa zakonski zastupnik Pravobranilaštvo BiH (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), radi utvrđenja diskriminacije. Tužbeni zahtjev glasi:

Utvrđuje se da je tužena, kontinuiranim neusklađivanjem i nekorigiranjem plaće tužiteljima na godišnjem nivou s rastom plaće u BiH, povrijedila pravo na jednako postupanje prema tužiteljima u odnosu na: uposlenike suce Ustavnog suda, predsjednika Ustavnog suda, suce Suda BiH, šefove odjela Suda BiH, predsjednika Suda BiH, tužitelje Tužiteljstva BiH, šefove odsjeka Tužiteljstva BiH, glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH, generalnog sekretara Ustavnog suda BiH, direktora Sekretarijata VSTV-a BiH, registrara Ustavnog suda BiH, registrara Suda BiH i zamjenika direktora Sekretarijata VSTV-a BiH, generalnog sekretara Suda BiH, sekretara Tužiteljstva BiH, disciplinskog tužitelja Sekretarijata VSTV-a BiH, šefove odjela Ustavnog suda BiH, više pravne savjetnike Ustavnog suda BiH, šefove odjela i više pravne savjetnike Sekretarijata VSTV-a BiH, pravne savjetnike Ustavnog suda BiH, pomoćnika generalnog sekretara Suda BiH, pravne savjetnike Suda BiH i pravne savjetnike i zamjenike šefova odjeljenja VSTV-a BiH, stručne saradnike Ustavnog suda BiH, stručne saradnike i sekretare odjeljenja Suda BiH, stručne saradnike/pomoćnike tužitelja u Tužiteljstvu BiH, pravnike/stručno osoblje Sekretarijata VSTV BiH, suce općinskih sudova, šefove odjeljenja općinskih sudova, predsjednike osnovnih sudova, predsjednike općinskih sudova, suce kantonalnih sudova, šefove odjeljenja kantonalnih sudova, predsjednike kantonalnih sudova, suce Vrhovnog suda Federacije BiH, šefove odjeljenja Vrhovnog suda Federacije BiH, predsjednika Vrhovnog suda Federacije BiH, tužitelje kantonalnih tužiteljstava, šefove odsjeka kantonalnih tužiteljstava, zamjenike glavnog tužitelja kantonalnih tužiteljstava, glavne tužitelje kantonalnih tužiteljstava, tužitelje Tužiteljstva Federacije BiH, zamjenike glavnog tužitelja Tužiteljstva Federacije BiH, glavnog tužitelja Tužiteljstva Federacije BiH, stručne saradnike koji obavljaju sudačku funkciju, sudske stručne savjetnike u Vrhovnom sudu Federacije BiH kojima je pravo na uvećanje potvrđeno Odlukom Ustavnog suda BiH broj U-12/23 od 28. 09. 2023. godine; te sudske stručne saradnike u Kantonalnom sudu u Sarajevu koji su raspoređeni u sudska odjeljenja i obavljaju najsloženije poslove a kojima je pravo na uvećanje potvrđeno Odlukom Ustavnog suda BiH broj 0-7/24 od 19. 09. 2024. godine, pa se nalaže tuženoj da u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti ove presude izvrši radnje kojima se uklanja diskriminacija, tako što će tuženi uskladiti i korigirati plaće tužiteljima na godišnjem nivou sa rastom plaće u BiH, te tako što će tuženi nadoknaditi tužiteljima materijalnu štetu koja je nastala i koja se sastoji u razlici između isplaćene plaće i plaće koja bi bila isplaćena da je tužena prilikom obračuna i isplate plaća tužiteljima vršila usklađivanje i korigiranje te plaće sa rastom plaće u BiH, slijedom čega se nalaže tuženoj da na ime pretrpljene štete isplati tužiteljima odgovarajuće iznose uvećane za zakonske zatezne kamate.

Zabranjuje se tuženoj da na naprijed utvrđeni ili drugi sličan način vrši diskriminaciju tužitelja.

Obavezuje se tužena da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka, i sve naprijed navedeno izvrši u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti presude.

5. Iz činjenica predmeta proizlazi da su svi tužioci pomoćnici pravobranioca koji su imenovani na radno mjesto rukovodećeg državnog službenika – pomoćnik pravobranioca, uz određivanje plaće i B6 platnog razreda. Tužioci su naveli da im nije osigurano uvećanje plaće na način kako je to regulirano odredbom člana 6. Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. Zakona o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine, te člana 6. Zakona o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj, a to uvećanje se primjenjuje kako na tužioce i sudije tako i na druge zaposlenike, zbog čega smatraju da su diskriminirani.

6. U tužbi su naveli da je Parlamentarna skupština BiH članom 6. navedenih zakona propisala pravo na uvećanje plaće zaposlenicima koji obavljaju iste, slične ili čak jednostavnije poslove nego tužioci. Smatraju da to proizlazi iz člana 18. Zakona o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine, kojim je propisano da se "čl. 5–7, član 8. st. 2, 4. i 5, član 9. i čl. 11–15. primjenjuju na sve kategorije osoblja iz člana 17. Zakona o plaćama, pri čemu se član 17. tačka f. Zakona odnosi na pravne savjetnike Ustavnog suda, pomoćnika generalnog sekretara Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), pravne savjetnike Suda BiH i pravne savjetnike i zamjenike šefova odjeljenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTV)".

7. Dalje su naveli da je Ustavni sud donio Odluku broj U-12/23 od 28. septembra 2023. godine kojom je utvrdio da član 20. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, u dijelu IV, u alineji kojom je propisano: "stručni sudski savjetnici u Vrhovnom sudu Federacije BiH", nije u skladu sa članom II/4. Ustava BiH, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Istakli su da je u toj odluci Ustavni sud utvrdio da su pravni savjetnici Pravnog odjela u Sudu BiH adekvatna uporedna grupa u odnosu na stručne savjetnike u Vrhovnom sudu Federacije BiH i da je osporena odredba diskriminirajuća jer onemogućava da se plaća stručnih savjetnika u Vrhovnom sudu korigira za procent povećanja prosječne mjesečne neto plaće u BiH. Dakle, navode da je Ustavni sud, vezano za stručne savjetnike u Vrhovnom sudu koji obavljaju jednostavnije i manje odgovorne poslove nego tužioci, utvrdio da su ta lica diskriminirana jer zakonodavac nije propisao uvećanje njihove plaće za procent uvećanja neto plaće na nivou BiH. Dalje, tužioci su u prilog svojoj tvrdnji da su diskriminirani ukazali na Odluku Ustavnog suda broj U-7/24 od 19. septembra 2024. godine donesenu u odnosu na sudske stručne saradnike u Kantonalnom sudu koji obavljaju najsloženije pravne poslove iz osnovne djelatnosti suda. Ukazali su i da je Ustavni sud u svojoj praksi kontinuirano utvrđivao diskriminaciju u situacijama kada su stručni saradnici u sudu ili tužilaštvu samo zbog statusa različito tretirani u odnosu na sudije, tužioce, predsjednika suda ili glavnog tužioca (odluke Ustavnog suda u predmetima br. U-7/12, U-29/13, U-22/22, AP-2985/19 i dr.).

8. Tužioci su ukazali da su prava i obaveze Pravobranilaštva i njegovih zaposlenika propisani Zakonom o Pravobranilaštvu BiH. Članom 2. stav 1. navedenog zakona propisano je da funkciju Pravobranilaštva u skladu s Ustavom BiH i na osnovu zakona BiH vrše pravobranilac, dva zamjenika i više pomoćnika pravobranioca. U stavu 7. člana 2. propisano je da pomoćnici pravobranioca pred sudom i drugim organima imaju ovlaštenja koja im odredi pravobranilac. S obzirom na to, samo pomoćnici pravobranioca i njegovi zamjenici zastupaju i preduzimaju sve pravne radnje i drže da je to općepoznato. Dalje, ukazali su da je Klasifikacijom djelatnosti BiH propisano da sudske i pravosudne djelatnosti čine djelatnost broj 84.23. Taj razred uključuje i savjetovanje i zastupanje u ime državnih organa, tumačenje zakona i druge radnje koje preduzima pravobranilaštvo. Ukazali su i da, pored toga što je razredom 84.23 obuhvaćena djelatnost ne samo suda već i tužilaštva i pravobranilaštva, sličnost između tih organa postoji i u odnosu na uvjete koji su propisani za rad u tim organima. U vezi s tim, naveli su da je članom 3. stav 2. Zakona o Pravobranilaštvu propisano da "za pomoćnika pravobranioca može biti imenovan državljanin BiH koji je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit i iskustvo u radu u pravosudnim organima, advokaturi i drugim državnim organima, preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima u trajanju od najmanje pet godina nakon položenog pravosudnog ispita, koji je radeći u tim organima i pravnim licima stekao visok ugled pravnog stručnjaka".

9. Dalje, tužioci su ukazali na odredbe Zakona o VSTV-u kojima su propisani uvjeti za imenovanje na poziciju sudija okružnih sudova u Republici Srpskoj i kantonalnih sudova u Federaciji BiH (najmanje pet godina iskustva u radu kao sudije, tužioci, advokati ili drugo relevantno pravno iskustvo, nakon položenog pravosudnog ispita). Osim toga, pozvali su se i na odredbe koje se odnose na uvjete propisane za sudije osnovnih sudova u Republici Srpskoj, Osnovnog suda Brčko distrikta BiH te općinskih sudova u Federaciji BiH, kao i na odredbe koje se odnose na okružne i kantonalne glavne tužioce i zamjenike glavnog tužioca, kao i glavnog tužioca i zamjenika glavnog tužioca Tužilaštva Brčko distrikta BiH. U vezi s tim su istakli da, za razliku od sudija kantonalnih i okružnih sudova te okružnih i kantonalnih tužilaštava koji moraju imati isti broj godina iskustva kao i pomoćnici pravobranioca, sudije općinskog suda i osnovnog suda mogu imati dvije godine manje iskustva za imenovanje, što se odnosi i na stručne saradnike. Stoga tužioci smatraju da pored toga što uporedna grupa u odnosu na pitanje koje je predmet ovog spora mogu biti (pored ostalog) sudije kantonalnih, okružnih, općinskih i osnovnih sudova, to mogu biti i stručni savjetnici i saradnici u sudu i u tužilaštvu, ali i pravnici, odnosno stručno osoblje Sekretarijata VSTV-a koji ne obavljaju pravosudnu funkciju.

10. Dalje, tužioci su ukazali da je odredbom člana 13. Zakona o Pravobranilaštvu BiH propisana nadležnost Pravobranilaštva, i to da "Pravobranilaštvo vrši poslove pravnog savjetovanja i zakonskog zastupanja BiH pred sudovima i drugim organima u BiH i inozemstvu, vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa BiH, njenih institucija i drugih organizacija BiH koje se finansiraju iz budžeta institucija BiH, zastupa Vijeće ministara BiH pred Ustavnim sudom BiH i dr.".

11. U tom smislu, u odnosu na uporedne kategorije tužioci su ukazali na opis poslova pravnih savjetnika u Ustavnom sudu. Također, ukazali su da je Pravilnikom o radu Suda BiH u članu 37. stav 2. tačka 2. propisano da će se "osnovna mjesečna plaća utvrđena ovim stavom korigirati na godišnjem osnovu za procent povećanja prosječne neto plaće u BiH, u skladu sa Zakonom, uz napomenu da se ta odredba odnosi na registrara, generalnog sekretara, pomoćnika generalnog sekretara, pravne savjetnike, rukovodioce odjela i dr.". Ukazali su i na odredbe tog pravilnika kojima je propisan opis poslova zaposlenika u Pravnom odjelu, i to pravnih savjetnika i stručnih saradnika, generalnog sekretara Suda BiH, te sekretara odjeljenjā u Sudu BiH. Nadalje, tužioci su ukazali na odredbe Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) kojima je propisan opis poslova zaposlenika u Tužilaštvu BiH, i to za pozicije stručnog savjetnika, saradnika, pravnika u Uredu šefa Kabineta glavnog tužioca. Ukazano je i na odredbe Zakona o sudovima u Federaciji BiH i Zakona o sudovima RS kojima je propisan opis poslova stručnih saradnika u sudovima u Federaciji BiH i RS.

12. Na kraju, tužioci su u tužbi naveli da je evidentno da pomoćnici pravobranioca trebaju ispunjavati iste ili strože uvjete za rad u odnosu na sudije općinskog, osnovnog, kantonalnog, te okružnog suda, odnosno stručne saradnike i savjetnike u sudovima i tužilaštvima, te tužioce kantonalnih i okružnih tužilaštava. Ističu da je Parlamentarna skupština BiH donijela Zakon o plaćama kojim je propustila urediti pitanje visine plaće pomoćnika pravobranioca, odnosno platni rang, tako da pomoćnici od dana stupanja na snagu tog zakona pa do dana podnošenja tužbe primaju jednaku plaću kao i pomoćnik ministra. Međutim, za poziciju pomoćnika pravobranioca nije propisano ni pravo na povećanje plaće, na koje pobrojana lica iz uporednih grupa imaju pravo.

b) Navodi iz zahtjeva

13. Podnosilac zahtjeva smatra da bi postojala opasnost da se prekrše ustavna prava tužilaca u postupku ako bi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu primjenjivao Zakon o plaćama. Stoga je predloženo da Ustavni sud, ako utvrdi neusklađenost Zakona o plaćama s Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, naloži Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 61. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja ove odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" uskladi spomenuti zakon s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju tako što će dopuniti Zakon u članu 11. odredbom koja tužiocima osigurava traženo pravo.

c) Odgovori na zahtjev

14. Dom naroda je naveo da je Ustavnopravna komisija razmotrila zahtjev i jednoglasno odlučila da odluku o zahtjevu prepusti Ustavnom sudu.

15. Predstavnički dom je naveo da je Ustavnopravna komisija razmotrila zahtjev i konstatirala da je donijela Zakon o plaćama i da će odluku u konkretnom predmetu donijeti Ustavni sud.

IV. Relevantni propisi

16. Zakon o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12, 50/12, 32/13, 87/13, 75/15, 88/15, 16/16, 94/16, 72/17, 25/18, 32/20, 65/20, 59/22, 20/25, 30/25 i 41/26)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 1.
(Predmet)

Ovim zakonom uređuju se plaće i naknade zaposlenih, imenovanih i izabranih lica u institucijama Bosne i Hercegovine, koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, izuzev plaća i naknada sudija, tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama koje se uređuju posebnim zakonom.

Član 5.
(Plaća)

(1) Plaća zaposlenih utvrđuje se u bruto i neto iznosu.

(2) Plaća u bruto iznosu obuhvata neto plaću, poreze i doprinose.

(3) Plaća u neto iznosu sastoji se od osnovne plaće, dodatka na plaću i nagrade.

Član 6.
(Utvrđivanje osnovne plaće)

Osnovna plaća utvrđuje se množenjem osnovice za obračun plaće i pripadajućeg koeficijenta.

Član 7. stav 1.
(Osnovica za obračun plaća)

(1) Osnovicu za obračun plaće utvrđuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine podzakonskim aktom, s tim da ona ne može biti manja od 50% prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini iskazane na godišnjem nivou za kalendarsku godinu koja dvije fiskalne godine prethodi godini u kojoj će se osnovica primjenjivati. Osnovicu za obračun plaće Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrđuje do 30. juna tekuće godine za narednu godinu.

Član 11.
(Platni razredi i koeficijenti za državne službenike)

17. Odluka o visini osnovice za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2026. godinu ("Službene novine BiH" broj 48/25) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.
(Predmet Odluke)

Ovom odlukom utvrđuje se visina osnovice za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2026. godinu.

Član 2.
(Visina osnovice)

Osnovica za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2026. godinu utvrđuje se u iznosu od 690,86 KM.

18. Odluka o visini osnovice za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2025. godinu ("Službene novine BiH" broj 89/24) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.
(Predmet Odluke)

Ovom odlukom utvrđuje se visina osnovice za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2025. godinu u skladu s članom 7. stav (1) Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.

Član 2.
(Visina osnovice)

Osnovica za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2025. godinu utvrđuje se u iznosu od 631,50 KM.

19. Odluka o visini osnovice za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2024. godinu ("Službene novine Bosne i Hercegovine" broj 52/24) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.
(Predmet Odluke)

Ovom Odlukom utvrđuje se visina osnovice za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2024. godinu u skladu sa članom 7. stav (1) Zakona o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine.

Član 2.
(Visina osnovice)

Osnovica za obračun plaće zaposlenim u institucijama Bosne i Hercegovine za 2024. godinu utvrđuje se u iznosu od 600,00 KM.

20. Zakon o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 90/05, 32/07, 17/13 – odluka USBiH, 5/14 – rješenje USBiH, 40/14 – odluka USBiH, 48/15 – rješenje USBiH, 77/20, 9/23 – odluka USBiH, 29/23 – odluka USBiH, 68/24 – odluka USBiH, 79/24 i 6/25 – odluka USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.
Okvir Zakona

Ovim Zakonom utvrđuju se plaće, naknade i određena materijalna prava sudija i tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine.

Član 6.
Regulisanje osnovne mjesečne plaće

1. Plaće propisane članom 2., 3. i 4. ovog Zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne pređe iznos od 800 KM.

2. Počevši od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu po prvi put dostigne ili pređe iznos od 800 KM, osnovna mjesečna plaća sudija i tužilaca propisana članom 2. odnosno 3. i 4. će se godišnje korigovati za procenat povećanja prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini.

3. Procenat povećanja iz stava 2. ovog člana izračunat će se tako što će se uporediti prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom neto plaćom u Bosni i Hercegovini iz prethodne kalendarske godine.

4. U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plaća sudija i tužilaca ostaje ista i neće se ponovo povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najviši nivo od prvog povećanja plaća u skladu sa stavom 2. ovog člana. Nakon toga, plaće sudija i tužilaca se povećavaju u skladu sa stavom 2. ovog člana.

5. Prosječna mjesečna neto plaća je ona plaća koju objavi Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine.

21. Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 72/05, 22/09, 55/13, 27/12 – odluka USFBiH i 55/13, 55/17 – odluka USFBiH, 90/21 – odluka USBiH, 64/22 – rješenje USBiH i 61/22) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.
Okvir Zakona

Ovim Zakonom utvrđuju se plaće, naknade i druga materijalna prava sudija, tužilaca i stručnih saradnika u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Član 6.
Regulisanje osnovne mjesečne plaće

1. Plaće propisane članom 2., 3. i 4. ovog Zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne pređe iznos od 800 KM.

2. Počevši od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu po prvi put dostigne ili pređe iznos od 800 KM, osnovna mjesečna plaća sudija i tužilaca i stručnih saradnika propisana članom 2., 3. odnosno 4. će se godišnje korigovati za procenat povećanja prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini.

3. Procenat povećanja iz stava 2.ovog člana izračunat će se tako što će se uporediti prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom neto plaćom u Bosni i Hercegovini iz prethodne kalendarske godine.

4. U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plaća sudija, tužilaca i stručnih saradnika iz člana 4. ovog Zakona ostaje ista i neće se ponovo povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najviši nivo od prvog povećanja plaća u skladu sa stavom 2. ovog člana. Nakon toga, plaće sudija, tužilaca i stručnih saradnika iz člana 4. ovoga Zakona se povećavaju u skladu sa stavom 2. ovog člana.

5. Prosječna mjesečna neto plaća za kalendarsku godinu bit će ona plaća koja bude objavljena od strane Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.

22. Zakon o plaćama i naknadama sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj ("Službeni glasnik RS" br. 56/22, 43/23 – odluka USRS i "Službeni glasnik BiH" broj 36/25 – odluka USBiH) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Ovim zakonom utvrđuju se plaće, naknade i materijalna prava sudija i javnih tužilaca u Republici Srpskoj.

Član 6.

(1) Plaće iz čl. 2. i 3. ovog zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Srpskoj izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne bude veća od 1.625 KM.

(2) Počev od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Srpskoj izračunata za kalendarsku godinu prvi put dostigne ili bude veća od 1.625 KM, osnovna mjesečna plaća sudija i tužilaca propisana čl. 2. i 3. ovog zakona će se godišnje povećati za procenat povećanja prosječne mjesečne bruto plaće u Republici Srpskoj.

(3) Procenat povećanja iz stava 2. ovog člana izračunava se tako što se uporedi prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Srpskoj za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom bruto plaćom u Republici Srpskoj iz prethodne kalendarske godine.

(4) U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Srpskoj izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plaća sudija i tužilaca ostaje ista i neće se ponovo povećati sve dok prosječna mjesečna bruto plaća u Republici Srpskoj izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najviši nivo od prvog povećanja plaća u skladu sa stavom 2. ovog člana, a nakon toga, plaće sudija i tužilaca se povećavaju u skladu sa stavom 2. ovog člana.

(5) Prosječna mjesečna bruto plaća za kalendarsku godinu je ona plaća koju objavi Republički zavod za statistiku.

23. Zakon o Pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 8/02, 10/02 – ispravka, 44/04, 102/09 i 47/14)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 1. stav (1)
Osnivanje

1. Da bi se osigurala mogućnost da država Bosna i Hercegovina raspolaže efikasnom zakonskom zaštitom i zastupanjem u pogledu zaštite njenih Ustavom utvrđenih nadležnosti, interesa i prava osniva se Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo).

Član 3. stav (2)
Uslovi za vršenje funkcije pravobranioca, njegovih zamjenika i pomoćnika

2. Za pomoćnika pravobranioca može biti imenovan državljanin Bosne i Hercegovine koji je diplomirani pravnik i ima položen pravosudni ispit i iskustvo u radu u pravosudnim organima, advokaturi i drugim državnim organima, preduzećima (društvima) i drugim pravnim licima u trajanju od najmanje pet godina nakon položenog pravosudnog ispita, koji je radeći u tim organima i pravnim licima stekao visok ugled pravnog stručnjaka.

Član 8.
Prestanak funkcije pomoćnika pravobranioca

Imenovanje pomoćnika pravobranioca, prava, obaveze, odgovornosti, prestanak rada, plaće i druga materijalna primanja, kao i druga statusna pitanja, te sprečavanje sukoba interesa u obavljanju dužnosti ovih državnih službenika, uređuju se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 12/02, 19/02, 8/03 i 35/03).

Član 13.
Nadležnosti Pravobranilaštva

1. Pravobranilaštvo vrši poslove pravnog savjetovanja i zakonskog zastupanja Bosne i Hercegovine pred sudovima i drugim organima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

2. Pravobranilaštvo vrši poslove pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, njenih institucija i drugih organizacija Bosne i Hercegovine koje se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: i drugih organizacija Bosne i Hercegovine).

3. Pravobranilaštvo zastupa Vijeće ministara Bosne i Hercegovine pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine.

4. Poslove zastupanja Bosne i Hercegovine i institucija iz stava 2. ovog člana Pravobranilaštvo naročito, i bez oduzimanja od prethodne opće odredbe, vrši pred Sudom Bosne i Hercegovine, i institucijama Bosne i Hercegovine u upravnom postupku, pred sudovima i drugim organima u entitetima, kao i pred Sudom Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i organima uprave u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine u upravnim stvarima, u skladu sa zakonom Bosne i Hercegovine.

5. Pravobranilaštvo može zastupati pravna lica iz stava 2. ovog člana koja su tužena u upravnom sporu, ako ga ona na to ovlaste.

6. Pravobranilaštvo zastupa Bosnu i Hercegovinu, njene institucije i druge organizacije iz stava 2. ovog člana i pred međunarodnim sudovima, sudovima drugih država, međunarodnim arbitražama i organima drugih država, i pred arbitražom koja je predviđena članom VIII. Sporazuma između država članica Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga, odnosno Sporazuma između država članica Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje učestvuju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju njihovih snaga (PfP/NATO SOFA).

7. Ako po propisima strane države Pravobranilaštvo ne može neposredno zastupati Bosnu i Hercegovinu, njene institucije i organizacije iz stava 2. ovog člana pred arbitražama, tribunalima i drugim državnim organima i organizacijama, Vijeće ministara ovlastiti će osobu koja će vršiti zastupanje, u skladu s propisima te države.

8. Pravobranilaštvo, po njihovom zahtjevu, može zastupati i entitete Bosne i Hercegovine - Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku (u daljem tekstu: entiteti) i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine pred inozemnim sudovima, arbitražama, tribunalima i drugim inozemnim državnim organima i organizacijama.

9. Ako Pravobranilaštvo treba po zakonu da zastupa stranke čiji su interesi u suprotnosti, a jedna od njih je Bosna i Hercegovina, Pravobranilaštvo zastupa Bosnu i Hercegovinu.

10. U slučaju da Pravobranilaštvo treba po zakonu da zastupa stranke čiji su interesi u suprotnosti, a nijedna od tih stranaka nije Bosna i Hercegovina, Pravobranilaštvo neće zastupati nijednu stranku.

11. U vršenju poslova zastupanja Pravobranilaštvo je ovlašteno da preduzima sve radnje koje preduzima stranka u postupku, u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine, zakonima entiteta i zakonima Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

12. Institucije Bosne i Hercegovine i druge organizacije iz stava 2. ovog člana dužne su blagovremeno obavijestiti Pravobranilaštvo o slučajevima u kojima je ono ovlašteno da ih zastupa i ulaže pravna sredstva i preduzima druge zakonom određene pravne radnje i da mu dostave svu potrebnu dokumentaciju.

13. Pravobranilaštvo preduzima pravne radnje i sredstva za ostvarivanje funkcije iz stava 2. ovog člana i na vlastitu inicijativu.

14. Pravobranilaštvo pruža stručnu pomoć institucijama Bosne i Hercegovine, javnim agencijama, javnim korporacijama i drugim organizacijama Bosne i Hercegovine utvrđenim zakonom Bosne i Hercegovine u rješavanju imovinsko-pravnih pitanja i daje mišljenja u vezi sa zaključivanjem ugovora imovinsko-pravne prirode (u daljem tekstu: mišljenja).

15. Institucije i organizacije iz stava 2. ovog člana dužna su pribaviti mišljenje Pravobranilaštva prije zaključenja ugovora o kupoprodaji, zamjeni, zakupu, prijenosu na privremeno ili trajno korištenje stvari, uz naknadu ili bez naknade, ugovora o koncesiji, ugovora o građenju i udruživanju sredstava za građenje, kao i drugih ugovora kojima se raspolaže stvarima, odnosno materijalnim pravima ili pribavljaju stvari u svojini Bosne i Hercegovine osim ako je vrijednost predmeta takvog ugovora ispod vrijednosti od 10.000,00 KM.

16. Zaključeni ugovor imovinsko-pravne prirode pravna lica iz stava 15. ovog člana dužna su dostaviti Pravobranilaštvu u roku od 15 dana od dana zaključivanja ugovora.

17. Ako Pravobranilaštvo smatra da je zaključeni ugovor ništavan, podnijet će nadležnom sudu tužbu za utvrđivanje ništavnosti, a u slučaju da ugovorena cijena ne odgovara prometnoj vrijednosti - tužbu za raskid ili izmjenu ugovora.

18. Na traženje pravobranilaštava u entitetima i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, Pravobranilaštvo daje mišljenje o imovinsko-pravnim ugovorima koje entiteti i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine i njihovi organi namjeravaju zaključiti sa stranim pravnim licima.

19. U postupku donošenja zakona i drugih propisa kojima se uređuju imovinsko-pravni odnosi, a stiču prava i stvaraju obaveze prema stvarima u vlasništvu Bosne i Hercegovine, obavezno se pribavlja mišljenje Pravobranilaštva.

20. Ako Pravobranilaštvo smatra da ne treba pokrenuti postupak pred sudom ili drugim organom ili treba povući tužbu ili se odreći tužbenog zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke ili zaključiti poravnanje, zatražit će od subjekta kojeg zastupa stav o daljem postupanju. Ako se ne postigne saglasnost u mišljenju ili ako subjekat koji je zastupan ne odgovori u određenom roku, konačnu odluku donosi Kolegij Pravobranilaštva i o tome obavještava subjekat kojeg zastupa.

Član 14. stav (1)
Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji

1. Radni odnos državnog službenika i zaposlenika u Pravobranilaštvu uređuje se Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine ili Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 26/04, 7/05 i 48/05).

Član 16.
Propisi o radnim odnosima zaposlenika

Propisi Bosne i Hercegovine o radnim odnosima zaposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine shodno se primjenjuju i na zaposlenike Pravobranilaštva, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

24. Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04, 9/04, 35/04, 61/04 i 32/07, 49/09 – prečišćeni tekst, 74/09 – ispravka i 97/09) u relevantnom dijelu glasi:

NADLEŽNOST

Član 7
(Krivična nadležnost)

(1) Sud je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim zakonom BiH i drugim zakonima Bosne i Hercegovine.

(2) Sud je dalje nadležan za krivična djela utvrđena zakonima Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kada ta krivična djela:

a) ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine;

b) mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu Bosne i Hercegovine, ili mogu izazvati druge štetne posljedice za Bosnu i Hercegovinu ili mogu izazvati ozbiljnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorije datog entiteta ili Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

(3) U nadležnosti Suda je također da:

a) zauzima konačan i pravno obvezujući stav u vezi s provođenjem zakona Bosne i Hercegovine i međunarodnih ugovora na zahtjev bilo kojeg suda entiteta ili bilo kojeg suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kojem je povjereno provođenje zakona Bosne i Hercegovine;

b) Sud je također nadležan za donošenje praktičnih uputstava za primjenu krivičnog materijalnog prava Bosne i Hercegovine iz nadležnosti Suda u vezi s krivičnim djelima genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i kršenje zakona i običaja rata, te pojedinačnom krivičnom odgovornošću vezano za ova djela, po službenoj dužnosti ili na zahtjev bilo kojeg entitetskog suda ili suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine;

c) odlučuje o pitanjima koja se tiču provođenja međunarodnih i međuentitetskih krivičnih propisa, uključujući i odnose s Interpolom i drugim međunarodnim policijskim tijelima, kao što su transfer osuđenog lica, izručenje i predaja lica, koje druga država, odnosno međunarodni sud ili tribunal zahtijevaju od bilo kojeg organa na teritoriji Bosne i Hercegovine;

d) rješava sukob nadležnosti između sudova entiteta, između sudova entiteta i Suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te između Suda i bilo kojeg drugog suda;

e) odlučuje o ponavljanju krivičnog postupka za krivična djela predviđena zakonima države Bosne i Hercegovine.

Član 8
(Upravna nadležnost)

(1) Sud je nadležan da odlučuje po tužbama protiv konačnih upravnih akata, odnosno kada se radi o šutnji administracije, institucija Bosne i Hercegovine i njenih organa, javnih agencija, javnih korporacija, institucija Distrikta Brčko i drugih organizacija utvrđenih zakonom države Bosne i Hercegovine, donesenih u vršenju javnih ovlaštenja.

(2) Sud je naročito nadležan da:

a) ocjenjuje zakonitost pojedinačnih i općih izvršnih upravnih akata donesenih na osnovu državnog zakona, pri obavljanju javnih dužnosti organa vlasti Bosne i Hercegovine iz stava (1) ovog člana, za koje zakonom nije predviđeno sudsko ispitivanje;

b) rješava imovinske sporove između države i entiteta, između države i Distrikta Brčko, između entiteta, između entiteta i Distrikta Brčko i između institucija Bosne i Hercegovine koje su povezane sa vršenjem javnih ovlaštenja;

c) rješava sukob nadležnosti između sudova iz entiteta, i sudova entiteta i sudova Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te između Suda Bosne i Hercegovine i bilo kojeg drugog suda;

d) odlučuje o ponavljanju postupka u sporovima iz stava (1) i stava (2) tač. a) i b).

Član 9
(Apelaciona nadležnost)

(1) Sud je nadležan da odlučuje po:

a) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Krivično odjeljenje ovog suda;

b) žalbama protiv presuda ili odluka koje donese Upravno odjeljenje ovog suda;

c) vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnažnih odluka koje su donijela odjeljenja Suda, osim zahtjeva za ponavljanje postupka.

(2) Sud je također nadležan i za:

a) rješavanje po prigovorima koji se odnose na kršenje izbornog zakona i dodatnih propisa i uputstava koja donosi Centralna izborna komisija BiH;

b) rješavanje u svim drugim predmetima kada je to predviđeno zakonom Bosne i Hercegovine.

25. Zakon o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 9/04, 35/04, 61/04, 49/09 – prečišćeni tekst i 97/09) u relevantnom dijelu glasi:

NADLEŽNOST

Član 12.
(Krivična nadležnost)

(1) Tužilaštvo je organ nadležan za provođenje istrage za krivična djela za koja je nadležan Sud Bosne i Hercegovine, te za gonjenje počinilaca pred Sudom Bosne i Hercegovine, u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine i drugim primjenjivim zakonima.

(2) Tužilaštvo je organ nadležan za primanje zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima, u skladu sa zakonima, multilateralnim i bilateralnim sporazumima i konvencijama, uključujući i zahtjeve za izručenje ili predaju traženih lica od strane sudova ili organa na teritoriji Bosne i Hercegovine i drugih država, odnosno međunarodnih sudova ili tribunala. U slučaju da je za provođenje zahtjeva potrebna sudska odluka, Tužilaštvo je ovlašteno da podnese zahtjev za donošenje takve odluke.

(3) Posebni odjeli, između ostalog, preduzimaju zakonom određene mjere za ispitivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, organiziranog kriminala, privrednog kriminala i korupcije predviđenih zakonom, kada je u navedenim zakonima za ta djela predviđena nadležnost Suda Bosne i Hercegovine.

26. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13, 52/14 i 85/21) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2.
Sudska vlast

Sudovi vrše sudsku vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija).

27. Zakon o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 37/12, 14/14 – odluka USRS, 44/15, 39/16 – odluka USRS i 100/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2

Sudsku vlast u Republici Srpskoj vrše sudovi, koji su samostalni i nezavisni u okviru djelokruga i nadležnosti određene zakonom.

28. Zakon o sudovima Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Brčko distrikta BiH" br. 19/07 i 20/07 – ispravka, 39/09 i 31/11 i 18/20 – prečišćeni tekst) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2
(Sudska vlast)

Sudsku vlast u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine vrše Osnovni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud).

29. Zakon o Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 42/02 i 19/03) u relevantnom dijelu glasi:

Član 1.

Federalno tužilaštvo je samostalno državno tijelo koje, u okviru prava i dužnosti Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija) preduzima zakonom određene mjere u pogledu istražnih radnji i gonjenja potencijalnih učinilaca krivičnih djela i privrednih prijestupa, i vrši druge poslove određene federalnim zakonom.

30. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 25/04, 93/05, 48/07, 15/08, 63/23, 9/24 i 50/24) u relevantnom dijelu glasi:

Član 17. st. 1. i 2.
Nadležnost

Vijeće ima sljedeće nadležnosti:

(1) imenuje sudije, uključujući predsjednike sudova, sudije porotnike i dodatne sudije u sve sudove na državnom, entitetskom, kantonalnom, okružnom, osnovnom i općinskom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine, sa izuzetkom ustavnih sudova entitetâ Bosne i Hercegovine;

(2) imenuje glavne tužioce, zamjenike glavnog tužioca i tužioce u sva tužilaštva na državnom, entitetskom, kantonalnom i okružnom nivou u Bosni i Hercegovini, uključujući i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine;

V. Dopustivost

31. Pri ispitivanju dopustivosti zahtjeva Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine.

32. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

c) Ustavni sud je nadležan u pitanjima koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da li je zakon, o čijem važenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa ovim Ustavom, sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima, ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domašaja nekog opšteg pravila međunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.

33. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je Sud Bosne i Hercegovine (sutkinja Nada Papo), što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-5/10 od 26. novembra 2010. godine, tač. 7–14, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 37/11). Zahtjevom se traži ocjena kompatibilnosti Zakona o plaćama s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, a od važenja tog zakona zavisi odluka redovnog suda u postupku. Iz toga slijedi da nesporno postoji nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje iz člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud smatra da ne postoje drugi razlozi nedopustivosti iz člana 19. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da su ispunjeni uvjeti za razmatranje merituma predmeta.

VI. Meritum

34. Podnosilac zahtjeva smatra da Zakon o plaćama nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju i članom 26. Međunarodnog pakta.

35. Tužioci su pomoćnici pravobranioca imenovani na radno mjesto rukovodećeg državnog službenika – pomoćnik pravobranioca, uz određivanje plaće i B6 platnog razreda. Smatraju da su diskriminirani jer im nije osigurano uvećanje plaće na način kako je to regulirano u zakonima o plaćama zaposlenika u pravosudnim institucijama. Podnosilac zahtjeva smatra da bi postojala opasnost da se prekrše ustavna prava tužilaca u postupku ako bi prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu iz tužbe primjenjivao Zakon o plaćama. S obzirom na to da se zahtjevom pokreće pitanje ustavnosti Zakona o plaćama zbog toga što tužiocima ne osigurava usklađivanje i korigiranje plaće na godišnjem nivou s rastom plaće u BiH, Ustavni sud će Zakon o plaćama ispitati s aspekta diskriminacije.

a) Zabrana diskriminacije

36. S obzirom na to da se tvrdi da do povrede prava na zabranu diskriminacije dolazi na osnovu zakona, Ustavni sud će osporenu odredbu ispitati s aspekta člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

37. Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:

Opća zabrana diskriminacije

1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.

38. Ustavni sud naglašava da član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantira uživanje svih prava određenih zakonom, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Dalje, član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju podrazumijeva i da javni organi nikoga ne mogu diskriminirati prema bilo kojem osnovu, dakle osnovni princip nediskriminacije je proširen i na domaće zakone, a ne samo na prava garantirana Evropskom konvencijom, kako to predviđa član 14. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-11/22 od 14. jula 2022. godine, tačka 38, dostupna na www.ustavnisud.ba).

39. Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine naglasio je: "Pojam diskriminacije je dosljedno tumačen u jurisprudenciji Suda u odnosu na član 14. Konvencije. Jurisprudencija naročito jasno precizira da 'diskriminacija' označava različito postupanje bez objektivnog i razumnog opravdanja prema licima koja su se našla u sličnom položaju (vidi Evropski sud, Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 22. decembra 2009. godine, predstavke br. 27996/06 i 34836/06, tač. 42–44. s daljnjim referencama). Autori su koristili isti termin, diskriminacija, u članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju bez obzira na razlike u širini obima između tih odredbi. Značenje tog pojma u članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju trebalo je biti identično tumačenju iz člana 14 (vidi Obrazloženje – Explanatory Report) uz Protokol broj 12 Evropske konvencije, tačka 18). Sud, prema tome, ne vidi razlog da odstupa od utvrđenog tumačenja 'diskriminacije', navedenog u tekstu, u primjeni istog pojma prema članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju (u vezi sa sudskom praksom UN-ovog Komiteta za ljudska prava u pogledu člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, odredbe koja je slična, ali ne i identična članu 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju; vidi Nowak, Komentari CCPR, Izdavači N. P. Engel, 2005, str. 597–634; vidi, op. cit., Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, tačka 55)."

40. U skladu s tim, slijedeći principe iz člana 14. Evropske konvencije, da bi se prema praksi Evropskog suda pokrenulo pitanje diskriminacije, mora postojati razlika u postupanju prema licima u analognim ili relevantno sličnim situacijama (vidi Evropski sud, DH i drugi protiv Češke Republike [VV], presuda od 13. novembra 2007. godine, predstavka broj 57325/00, tačka 175. s daljnjim referencama). Međutim, samo razlike u postupanju na osnovu ličnog obilježja (ili "statusa") po kojem se lica ili grupe lica razlikuju jedni od drugih mogu pokrenuti pitanje diskriminacije (vidi Evropski sud, Carvalho Pinto de Sousa Morais protiv Portugala, presuda od 25. jula 2017. godine, predstavka broj 17484/15, tačka 45. s daljnjim referencama). Evropski sud u svojim odlukama dosljedno ukazuje da će se različito postupanje prema licima u analognim ili relevantno sličnim situacijama smatrati diskriminirajućim samo ako nema objektivno i razumno opravdanje, drugim riječima, ako ne slijedi legitiman cilj ili ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi Evropski sud, Vallianatos i drugi protiv Grčke [VV], presuda od 7. novembra 2013. godine, predstavke br. 29381/09 i 32684/09, tačka 76. s daljnjim referencama).

b) Primjenjivost navedenih principa na konkretan slučaj

41. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li u konkretnom slušaju postoji uporedna grupa, odnosno da li se tužioci nalaze u analogno istoj ili sličnoj situaciji sa zaposlenicima u Ustavnom sudu i pravosudnim institucijama u BiH na način kako je to postavljeno u zahtjevu. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da pretpostavka dokazivanja analognog položaja ne zahtijeva da referentne grupe budu istovjetne. Podnosilac zahtjeva mora dokazati da je, s obzirom na konkretnu prirodu svog prigovora, bio u relevantno sličnoj situaciji s drugima prema kojima se postupalo drugačije. Evropski sud je pojasnio da se elementi koji karakteriziraju različite situacije i utvrđuju koliko su one uporedive moraju ocijeniti s obzirom na predmet spora, cilj sporne odredbe i kontekst u kojem se navodna diskriminacija javlja. Ocjena pitanja da li se dva lica ili grupe nalaze u uporedivoj situaciji za potrebe analize različitog postupanja i diskriminacije istovremeno je specifična i kontekstualna, može se zasnivati samo na objektivnim i provjerljivim elementima, a uporedive situacije moraju se razmotriti kao cjelina, pri čemu se moraju izbjeći izolirani ili rubni aspekti koji bi cijelu analizu učinili umjetnom (vidi Evropski sud, Fábián protiv Mađarske [VV], predstavka broj 78117/13, presuda od 5. septembra 2017. godine, tačka 113. s daljnjim referencama).

42. Dalje, Ustavni sud podsjeća da ustavni poredak u Bosni i Hercegovini počiva na tome da se javna vlast ne vrši jedinstveno i neograničeno, nego kroz odvojene funkcionalne oblasti. Prema principu podjele vlasti, državna vlast se dijeli na zakonodavnu i izvršnu, odnosno upravnu i sudsku vlast. Pri tome, država ima legitimno pravo da organizaciju svog sistema ustroji na način kako to ona smatra da je najfunkcionalnije i u njenom interesu, poštujući, u isto vrijeme, demokratske standarde, uz puno poštovanje svojih međunarodnih obaveza, prije svega iz oblasti ljudskih prava i sloboda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-863/04 od 13. septembra 2005. godine, tačka 11, dostupna na www.ustavnisud.ba).

43. Zatim, Ustavni sud ukazuje da je u više svojih odluka ponovio stav da sudije i tužioci i određene kategorije stručnog osoblja u pravosudnim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine iz osporenog zakona nemaju istovrsne naknade kao izabrani dužnosnici, državni službenici, namještenici i ostali zaposleni u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. Pitanje tih naknada u ostalim institucijama Bosne i Hercegovine regulirano je Zakonom o plaćama i naknadama u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 50/08, 35/09, 75/09, 32/12, 42/12 i 50/12). Ustavni sud je naglasio specifičnost i društveni značaj navedenih kategorija iz osporenog zakona za svaku državu koja počiva na demokratskim principima. Zakonodavac mora imati na umu da se njihov nezavisni položaj ne može porediti s bilo kojim drugim kategorijama. Ustavni sud ponovo podsjeća i na Magna charta sudija, kojom se država obavezuje da će osigurati ljudske, materijalne i finansijske resurse kako bi se osigurala nezavisnost pravosuđa (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu broj U-7/12 od 30. januara 2013. godine, tačka 52, U-29/13 od 28. marta 2014. godine, tačka 27, i U-7/21 od 23. septembra 2021. godine, tačka 29, dostupne na www.ustavnisud.ba).

44. Također, Ustavni sud podsjeća da se u više svojih odluka, donesenih na osnovu člana VI/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, bavio pitanjem pravnog položaja zaposlenika Pravobranilaštva u odnosu na zaposlenike drugih institucija u pogledu postojanja uporedne grupe. Ustavni sud je u Odluci broj U-20/25 od 22. januara 2026. godine (tačka 32, dostupna na www.ustavnisud.ba) utvrdio da su "Pravobranilaštvo BiH i Agencija za zaštitu ličnih podataka u BiH uspostavljeni različitim zakonima, da su njihova ovlaštenja, nadležnosti i zadaci također propisani različitim zakonima iz kojih proizlazi da se njihova ovlaštenja, nadležnosti i poslovi koje obavljaju razlikuju […]. Naime, radi se o različitim poslovima koji se obavljaju u različitim uvjetima rada shodno propisima po kojima obavljaju zakonom utvrđene poslove, pri čemu država uživa široko polje procjene u reguliranju uvjeta za priznavanje prava na dodatak na plaću s obzirom na specifične uvjete radnog mjesta. Ustavni sud na osnovu navedenih razmatranja utvrđuje da zaposlenici Pravobranilaštva BiH i zaposleni u Agenciji, kao ni zaposleni u ostalim kategorijama iz člana 26. stav (1) tač. b), d) i e) Zakona o plaćama ne čine relevantno uporedive grupe za potrebe razmatranja navoda o diskriminaciji". U Odluci broj U-3/25 od 22. januara 2026. godine (tačka 57, dostupna na www.ustavnisud.ba) Ustavni sud je, između ostalog, istakao "da se, za razliku od Pravobranilaštva BiH, kada su u pitanju predsjednik Suda BiH i glavni tužilac Tužilaštva BiH, radi o institucijama javne vlasti isključivo pravosudnog karaktera s nadležnostima propisanim posebnim zakonima (Zakon o Sudu BiH, Zakon o Tužilaštvu BiH i Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH). Dakle, radi se o posebnim pravosudnim funkcijama čija su imenovanja/razrješenja, odgovornost i ostali segmenti u vezi s njihovim statusom van djelokruga kontrole izvršnih organa vlasti, a što nije slučaj s Pravobranilaštvom BiH. Stoga, proizlazi da predsjednik Suda BiH i glavni tužilac Tužilaštva BiH ne mogu biti uporedne grupe u konkretnom slučaju, kako to smatra podnosilac zahtjeva".

45. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud podsjeća da je Pravobranilaštvo organ javne vlasti osnovan s ciljem da se državi osigura mogućnost efikasne zakonske zaštite i zastupanje u pogledu zaštite njenih nadležnosti, interesa i prava utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine. To podrazumijeva vršenje poslova pravne zaštite imovine i imovinskih interesa Bosne i Hercegovine, njenih institucija i drugih organizacija koje se finansiraju iz budžeta Bosne i Hercegovine. Dalje, Ustavni sud podsjeća da su tužioci pomoćnici pravobranioca, odnosno državni službenici u statusu rukovodećeg državnog službenika (s pravima i dužnostima pomoćnika ministra). Njihov se radnopravni status uređuje Zakonom o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine, kako je to propisano odredbom člana 8. Zakona o Pravobranilaštvu. S obzirom na to, njihove su plaće i naknade regulirane Zakonom o plaćama.

46. S druge strane, dio zaposlenika koji su u postupku označeni kao uporedna grupa su zaposlenici u pravosudnim institucijama u BiH osnovanim da vrše sudsku i tužilačku vlast na različitim nivoima u BiH. Dakle, radi se o institucijama javne vlasti isključivo pravosudnog karaktera, koje imaju nadležnosti, prava i dužnosti zaposlenika propisane posebnim zakonima (Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Zakon o Sudu BiH, Zakon o Tužilaštvu BiH, Zakon o sudovima u Federaciji BiH, Zakon o sudovima RS, Zakon o sudovima Brčko distrikta, zakoni o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama na nivou Bosne i Hercegovine, FBiH, RS i Brčko distrikta, Zakon o Federalnom tužilaštvu FBiH).

47. Također, u odnosu na zaposlenike u Ustavnom sudu, Ustavni sud podsjeća da, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima posebno i ustavnopravno samostalno mjesto u sistemu državne vlasti, pri čemu su njegove nadležnosti izričito određene čl. IV/3, VI/3. i VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Iz strukture tih ustavnih odredaba proizlazi da Ustavni sud nije dio redovnog pravosuđa, nego posebni ustavnosudski organ čija je osnovna zadaća podržavanje Ustava Bosne i Hercegovine kroz vršenje Ustavom određenih nadležnosti. Ustavni sud ima sedam vidova nadležnosti (sporovi sukoba nadležnosti, ocjena ustavnosti zakona, ocjena ustavnosti specijalnih paralelnih odnosa entiteta sa susjednim državama, apelaciona jurisdikcija, prosljeđivanje pitanja od drugih sudova, deblokada Parlamentarne skupštine, zaštita statusa i ovlaštenja Brčko distrikta), što znači i diferencirane postupke, te specificirane odluke zavisno od vrste nadležnosti i prirode sporova.

48. Ustavni sud prihvata da su poslovi koje obavljaju pomoćnici pravobranioca po svojoj naravi složeni, stručni i odgovorni, kao i to da je zakonodavac propisao stroge uvjete za njihovo obavljanje, uključujući i uvjete u pogledu stručne spreme, iskustva i profesionalnih kompetencija. Međutim, ta okolnost sama po sebi nije dovoljna da se pomoćnici pravobranioca dovedu u relevantno istovjetan ili analogno uporediv položaj sa zaposlenicima u Ustavnom sudu ili zaposlenicima u pravosudnim institucijama u BiH. Ovo iz razloga što se pri ocjeni diskriminacije ne polazi samo od formalne sličnosti složenosti poslova, nego od stvarne uporedivosti pravnog statusa, prirode poslova, uvjeta rada i institucionalne funkcije.

49. U tom smislu, iz ustavno-zakonskog uređenja Pravobranilaštva i pravosudnih institucija u BiH proizlazi da se radi o različitim organima vlasti, uspostavljenim radi ostvarivanja različitih javnih ciljeva: Pravobranilaštvo štiti imovinske i pravne interese BiH i zastupa državu pred sudovima i drugim tijelima, dok pravosudne institucije vrše sudsku vlast i odlučuju o pravima, obavezama i odgovornostima u sudskom postupku. Osim toga, poslovi koje obavljaju pomoćnici pravobranioca ne mogu se izjednačiti ni s poslovima koji se obavljaju u Ustavnom sudu. Ovo iz razloga što Ustavni sud u okviru svoje nadležnosti odlučuje o navedenih sedam vidova nadležnosti. Zaposlenici u Ustavnom sudu obavljaju poslove koji su neposredno vezani za ustavnosudsko odlučivanje, kao i pravnu analizu ustavnih pitanja, izradu nacrta, pripremu sjednica i stručnu podršku sudijama u vršenju njihove ustavne funkcije. Dakle, radi se o bitno različitim institucionalnim ulogama, različitom predmetu rada, različitom procesu odlučivanja i različitom stepenu odgovornosti.

50. Ustavni sud naglašava da te razlike nisu samo formalne, nego se odnose na samu suštinu funkcionalnog položaja tih institucija u ustavnom poretku. Stoga, iako pomoćnici pravobranioca, zaposlenici u Ustavnom sudu i zaposlenici u pravosudnim institucijama u BiH obavljaju visokostručne pravne poslove, ta okolnost sama po sebi nije dovoljna da se zaključi da su njihove pozicije relevantno uporedive. Naime, Ustavni sud je u svojoj praksi više puta naglasio da se za potrebe člana 14. Evropske konvencije i odgovarajućih ustavnih garancija prvo mora utvrditi da li su relevantne situacije zaista uporedive, pri čemu razlike koje proizlaze iz različitih djelatnosti i različitih funkcija mogu isključiti postojanje uporedive grupe. Ustavni sud dodatno naglašava da država uživa široko polje procjene pri uređivanju sistema plaća, naknada i drugih materijalnih prava zaposlenih u različitim institucijama, naročito kada je riječ o različitim funkcijama koje te institucije vrše u okviru ustavnog poretka. Stoga, činjenica da i pomoćnici pravobranioca, zaposlenici u pravosudnim institucijama u BiH i zaposlenici u Ustavnom sudu obavljaju pravno zahtjevne poslove ne znači da čine relevantno uporedive grupe za svrhe ispitivanja navoda o diskriminaciji budući da su njihove funkcije, institucionalni ciljevi i uvjeti rada različiti.

51. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da se odredbom člana 1. Zakona o plaćama uređuju plaće i naknade zaposlenika, imenovanih i izabranih lica u institucijama Bosne i Hercegovine, izuzev plaća i naknada sudija, tužilaca i određenih kategorija stručnog osoblja u pravosudnim institucijama koje se uređuju posebnim zakonom. Već iz te odredbe proizlazi da zakonodavac nije uspostavio jedinstven sistem za sva lica koja se finansiraju iz budžeta institucija Bosne i Hercegovine, nego je iz općeg sistema izuzeo kategorije čiji se status, plaće i naknade uređuju posebnim propisom. Za zaposlenike na koje se primjenjuje Zakon o plaćama osnovna plaća se, prema članu 6, utvrđuje množenjem osnovice za obračun plaće i pripadajućeg koeficijenta. Članom 7. tog zakona propisano je da osnovicu podzakonskim aktom utvrđuje Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, uz zakonsko ograničenje da ona ne može biti manja od 50% prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini iskazane na godišnjem nivou za relevantnu kalendarsku godinu. Nasuprot tome, zakonima o plaćama i drugim naknadama u sudskim i tužilačkim institucijama propisane su osnovne mjesečne plaće u neto iznosu za sudije i tužioce, kao i za određene kategorije stručnog osoblja u pravosudnim institucijama. S druge strane, plaće sudija i drugih zaposlenika u Ustavnom sudu uređene su aktima Ustavnog suda budući da Ustavni sud u nedostatku ustavnih zakona potpuno nezavisno odlučuje o vlastitoj organizaciji i funkcioniranju (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-6/06 od 29. marta 2008. godine, tačka 30, dostupna na www.ustavnisud.ba).

52. Iz navedenog pravnog okvira proizlazi da se plaće zaposlenika u pravosudnim institucijama i u Ustavnom sudu ne određuju prema istom normativnom modelu kao plaće zaposlenika na koje se primjenjuje Zakon o plaćama. Za zaposlenike u pravosudnim institucijama i u Ustavnom sudu zakon propisuje osnovnu mjesečnu plaću za pojedine funkcije ili kategorije stručnog osoblja, odnosno određuje raspon u kojem se ta plaća može kretati. Visina plaće je regulirana tako da se osnovna plaća godišnje korigira za postotak povećanja prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini. Za zaposlenike čije su plaće regulirane Zakonom o plaćama osnovna plaća nije određena u fiksnom iznosu za konkretnu funkciju, nego se obračunava primjenom sljedeće formule: osnovica za obračun plaće pomnožena s pripadajućim koeficijentom. Visina osnovne plaće zavisi od promjene osnovice koju utvrđuje Vijeće ministara, pri čemu zakon osnovicu također veže za prosječnu plaću u Bosni i Hercegovini. Dakle, Ustavni sud smatra relevantnim ukazati i na činjenicu da ni kod pravobranilaca visina plaće nije u potpunosti određena kao nepromjenjiv, odnosno fiksni iznos koji je nezavisan od općih kretanja plaća u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, i za tu kategoriju lica uspostavljena je veza između visine osnovne plaće i kretanja prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini, tako da se povećanjem prosječne plaće povećava i osnovna plaća pravobranilaca. Stoga, iako se plaće pravobranilaca formalno ne utvrđuju primjenom iste formule kao plaće zaposlenika u pravosuđu u BiH i Ustavnom sudu, u oba sistema postoji određeni mehanizam usklađivanja visine plaće s općim kretanjem plaća u Bosni i Hercegovini. Međutim, različit model određivanja plaće, sam po sebi, ne znači da je svaka razlika u plaćama ustavnopravno nedopuštena. Različit način određivanja plaća je pokazatelj normativne razlike između zaposlenika u pravosudnim institucijama i u Ustavnom sudu u odnosu na zaposlenike na koje se primjenjuje Zakon o plaćama. Takva normativna razlika ne može se smatrati slučajnom ili isključivo tehničkom. Ona odražava različitost pravnog položaja, funkcije i odgovornosti kategorija na koje se ti propisi odnose.

53. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nema osnov za zaključak da pomoćnici pravobranioca i zaposlenici u pravosudnim institucijama u BiH te u Ustavnom sudu predstavljaju relevantno uporedive kategorije. Stoga se navodi o diskriminaciji iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju ukazuju neosnovanim.

54. Podnosilac zahtjeva se pozvao na neusklađenost osporene odredbe sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije. Međutim, sve ono što je navedeno u odnosu na član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju odnosi se i na navedene članove. Stoga su osporene odredbe u skladu i sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članom 14. Evropske konvencije.

Ostali navodi

55. Ustavni sud zapaža da se podnosilac zahtjeva pozvao na neusaglašenost Zakona o plaćama sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 26. Međunarodnog pakta, a da nije naveo niti jedan razlog kojim bi potkrijepio te navode kako bi Ustavni sud bio u prilici da ih ispita.

VII. Zaključak

56. Ustavni sud zaključuje da je Zakon o plaćama u skladu s odredbama člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 14. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

57. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Mirsad Ćeman, s. r.