Službeni glasnik BiH, broj 28/25
Ovaj akt nije unešen na bosanskom jeziku.
Nа osnovu člana 25., člana 42., a u vezi sa članom 4. stav (3), i članom 5. Zаkоnа о kоnkurеnciјi ("Službеni glаsnik BiH", brој 48/05, 76/07 i 80/09), u postupku po Zahtjevu za pojedinačno izuzeće sporazuma od zabrane podnesen od privrednog subjekta Schneider Holding GmbH, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, SR Njemačka zaprimljenom dana 6. decembra 2024. godine, pod brojem UP-05-26-4-33-1/24, kojeg zastupaju na osnovu punomoći advokatice iz Odvjetničkog društva Marić & Co d.o.o, Ezmana Turković i Džana Smailagić-Hromić, Mehmeda Spahe 26., 71 000 Sarajevo, u smislu člana 4. stav (3) Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09), Kоnkurеnciјsko vijeće nа 24. (dvadesetčetvrtoj) sјеdnici, оdržаnој 20. marta 2025. gоdinе, je dоnijelo
RJEŠENJE
1. Utvrđuje se dopuštenim pojedinačno izuzeće od zabrane na osnovu Sporazuma o zabrani konkurencije između Schneider Holding GmbH, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, SR Njemačka i fizičkih lica Tade Čondić, (**)
1 i Ivan Čondić-Begov, (**), zaključenog dana 30. oktobra 2024. godine, u smislu člana 4. stav (3) i člana 5. Zakona o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09).
2. Pojedinačno izuzeće iz tačke (1) dispozitiva ovog Rješenja, utvrđuje se na vremenski period od 2 (dvije) godina i počinje teći od dana 30. oktobra 2024. godine, zaključenjem Sporazuma o zabrani konkurencije, u smislu člana 6. stav (5) Zakona o konkurenciji.
3. Obavezuje se privredni subjekt Schneider Holding GmbH, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, SR Njemačka, da plati administrativnu taksu u ukupnom iznosu od 2.000,00 KM (dvije hiljade konvertibilnih maraka) u korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine.
4. Ovo Rješenje je konačno i bit će objavljeno u "Službenom glasniku BiH", službenim glasilima entiteta i Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.
Obrazloženje
Konkurencijsko vijeće je dana 6. decembra 2024. godine pod brojem: UP-05-26-4-33-1/24, zaprimilo Zahtjev za pojedinačno izuzeće od zabrane - Sporazuma o zabrani konkurencije između Schneider Holding GmbH, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, SR Njemačka (u daljem tekstu: Schneider, Podnosilac zahtjeva ili Sticatelj i fizičkih lica Tade Čondić, (**) i Ivan Čondić-Begov, (**) (u daljem tekstu: Prodavci) u skladu sa Zakonom o konkurenciji ("Službeni glasnik BiH", br. 48/05, 76/07 i 80/09) (u daljem tekstu: Zakon).
Dana 14. januara 2025. godine, Konkurencijsko vijeće je Podnosiocu zahtjeva uputio Zahtjev za dopunu zahtjeva broj UP-05-26-4-33-2/24. Zahtjev za pojedinačno izuzeće sporazuma od zabrane je dopunjen dana 20. januara 2025. godine, podneskom broj UP-05-26-4-33-3/24.
Uvidom u podneseni zahtjev Konkurencijsko vijeće utvrdilo da isti sadrži sve potrebno za dalje postupanje, te da je kompletan i uredan u smislu člana 28. stav (1) Zakona, te je na osnovu člana 28. stav (3) Zakona dana 18. februara 2025. godine izdalo Potvrdu o prijemu kompletnog i urednog Zahtjeva, broj UP-05-26-4-33-4/24.
Konkurencijsko vijeće je na osnovu navoda iz Zahtjeva i dostavljene dokumentacije, ocijenilo da pojedinačno izuzeće sporazuma od zabrane nije moguće utvrditi bez provođenja postupka, te je u skladu sa članom 32. Zakona donijelo Zaključak o pokretanju postupka broj UP-05-26-4-33-6/24 dana 20. februara 2025. godine, koji je istog dana dostavljen podnosiocu.
1. Stranke u postupku
Stranke u postupku su privredni subjekt
Schneider Holding GmbH, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, SR Njemačka i fizičkih lica
Tade Čondić, (**) i
Ivan Čondić-Begov, (**).
Privredni subjekt Schneider Holding GmbH, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, upisan je u Trgovački registar Okružnog suda Fronhausen pod brojem HRB 95617, je kompanija koja pripada Schneider Grupi.
Osnovna djelatnost društva je proizvodnja specijalnih strojeva za posebne namjene. Proizvodnja obuhvaća sve, od faze projektiranja do izrade kompletnih proizvoda. Društvo ostvaruje sve svoje prihode od prodaje na tržištu EU (Njemačka 90%, Austrija 5%, Švicarska 2,5%, Češka 2,5%).
Podnošenju predmetnog zahtjeva za pojedinačno izuzeće prethodila je ocjena koncentracije od strane Konkurencijskog vijeća, i to privrednih subjekata Schneider Holding GmbH, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, SR Njemačka, i društva iz iste grupe Schneider GmbH & Co. KG, Biegenstraße 8-12, 35112 Fronhausen, SR Njemačka, i
IMACO Systemtechnik d.o.o. sa sjedištem u Usori, Žabljak b.b., Usora, Bosna i Hercegovina i to od Prodavaca, dva fizička lica,
Tade Čondić i
Ivan Čondić-Begov.
Navedenom poslovnom transakcijom Podnosilac zahtjeva je stekao 100% udjela u IMACO Systemtechnik d.o.o., Usora, Bosna i Hercegovina, a dana 7. novembra 2024. godine Konkurencijsko vijeće je o istoj odlučilo na način da je donijelo Zaključak o odbacivanju prijave koncentracije broj UP-05-26-1-15-6/24.
2. Pravni osnov - Sporazum o zabrani konkurencije
Pravni osnov podnesenog zahtjeva za Pojedinačno izuzeće sporazuma je Sporazum o zabrani konkurencije (u daljem tekstu: Sporazum) kojeg su Ugovorne strane (društvo Sticalac i Prodavci) potpisale 30. oktobra 2024. godine, u skladu sa članom 29. a u vezi s članom 4. stav (3) Zakona. Pojedinačno izuzeće se traži na period od dvije (2) godine.
Ugovorne strane su se obavezale da u skladu sa Zakonom o konkurenciji i podzakonskim aktima Konkurencijskog vijeća podnesu predmetni Sporazum na ocjenu i pojedinačno izuzeće od zabrane.
Prodavci su se Sporazumom, svaki pojedinačno, prema Sticaocu obavezali da će, počevši od dana ovjere Ugovora o kupoprodaji udjela, u vremenskom periodu od 24 mjeseca nakon toga, da se ne smiju niti neposredno niti posredno takmičitui s poslovanjem društva Sticaoca, niti poticati konkurenciju trećih lica putem savjetovanja ili bilo koje druge podrške.
"Konkurencija" odnosi se prema zaključenom Sporazumu odnosi na svaku djelatnost u poslovnom području društva u Bosni i Hercegovini. Prodavci su se obavezali prema Sticaocu da u periodu od dvije godine od dana ovjere ugovora o kupoprodaji neće, ni za sebe ni za drugu osobu:
- navesti ili pokušati navesti zaposlenika društva Sticaoca da napusti društvo iz Imaco grupe, ili
- navesti ili pokušati navesti kupca, dobavljača, korisnika licence ili poslovnog partnera društva Sticaoca da prekine svoje poslovanje s društvom Sticaocem.
Izuzeti od gore navedene zabrane konkurencije su: kapitalni udjeli, posebno udjeli u kompanijama koje su izlistane na burzi, a koja ne omogućavaju poduzetnički uticaj, kao i djelatnost prodavaca Tade Čondića (**), kao i nastavak prethodnih aktivnosti od Innovative Maschinenbaucomponente GmbH tokom trajanja krovnog ugovora o nabavki između Innovative i Imaco.
3. Analiza relevantnog tržišta
Kako bi utvrdilo je su li ispunjeni uslovi za pojedinačno izuzeće, Konkurencijsko vijeće je prilikom ocjene predmetnog ugovora utvrdilo relevantno tržište proizvoda/usluga i relevantno geografsko tržište u skladu sa članom 3. Zakona, te odredbama Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta.
Relevantno tržište, u smislu člana 3. Zakona, te čl. 4. i 5. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, čini tržište određenih proizvoda/usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti na određenom geografskom tržištu.
Prema odredbi člana 4. Odluke o utvrđivanju relevantnog tržišta, relevantno tržište proizvoda obuhvaća sve proizvode i/ili usluge koje potrošači i/ili korisnici smatraju međusobno zamjenjivim, pod prihvatljivim uslovima, imajući u vidu posebno njihove bitne karakteristike, kvalitet, uobičajenu namjenu, način upotrebe, uslove prodaje i cijene.
Na osnovu podataka iz podnesenog Zahtjeva relevantno tržište proizvoda u konkretnom slučaju je tržište proizvodnje specijalnih strojeva za posebne namjene.
Konkurencijsko vijeće je kao relevantno geografsko tržište predmetne koncentracije odredilo tržište Bosne i Hercegovine.
Slijedom iznesenoga, pod relevantnom tržištem ovog postupka smatra se tržište proizvodnje specijalnih strojeva za posebne namjene na području Bosne i Hercegovine.
U dostavljenom Zahtjevu za pojedinačno izuzeće za potrebe ocjene dokaza Podnosilac zahtjeva je dostavio podatak kako na relevantnom tržištu ima
(**)% ukupnog udjela na tržištu Bosne i Hercegovine, te je iz dostavljenog podatka utvrđeno kako IMACO Systemtechnik d.o.o. Usora, na relevantnom tržištu nema značajnu tržišnu moć, ili pak dominantni položaj u skladu sa Zakonom.
4. Utvrđeno činjenično stanje i ocjena dokaza
U skladu sa članom 4. stav (1) Zakona, zabranjeni su sporazumi, ugovori, pojedine odredbe sporazuma ili ugovora, zajednička djelovanja, izričiti i prešutni dogovori privrednih subjekata, kao i odluke i drugi akti privrednih subjekata koji za cilj i posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišne konkurencije na relevantnom tržištu, a koji se odnose na direktno ili indirektno utvrđivanje kupovnih i prodajnih cijena ili bilo kojih drugih trgovačkih uslova, ograničavanje i kontrolu proizvodnje, tržišta, tehničkog razvoja ili ulaganja, podjelu tržišta ili izvora snabdijevanja, primjenu različitih uslova za identične transakcije sa drugim privrednim subjektima, dovodeći ih u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju, zaključivanje takvih sporazuma kojima se druga strana uslovljava da prihvati dodatne obaveze koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi sa predmetom sporazuma.
U smislu člana 4. stav (3) Zakona, predmetni sporazumi nisu zabranjeni ako doprinose unapređenju proizvodnje ili distribucije robe i/ili usluga unutar Bosne i Hercegovine, ili promociji ekonomskog razvoja i tehničkog razvoja, pri čemu potrošačima omogućavaju pravičan udio koristi koja iz njih proizilazi, a koji nameću samo ograničenja nužna za postizanje ciljeva i ne omogućavaju isključivanje konkurencije u bitnom dijelu predmetnih proizvoda ili usluga.
U skladu sa članom 5. stav (1) Zakona, Konkurencijsko vijeće, na zahtjev jedne ili više stranaka u sporazumu/ugovoru može donijeti rješenje o pojedinačnom izuzeću od zabrane sporazuma, iz člana 4. stav (1) Zakona, ako sporazum/ugovor ispunjava uslove, iz člana 4. stav (3) Zakona.
Ocjena o tome da li je Ugovor zabranjen ili nije, ovisi o ekonomskoj i pravnoj analizi uslova na relevantnom tržištu, odnosno o omjeru između njihovih pozitivnih i negativnih efekata. Pri tome u obzir treba uzeti prirodu Sporazuma, područje i ciljeve Sporazuma, konkurentske odnose između strana u sporazumu. Strane moraju dokazati da je ograničenje tržišne konkurencije nužno za postizanje određenih objektivnih ekonomskih koristi. Nužnost ograničenja utvrđuje se prema prilikama na tržištu i trajanju ugovora.
Analizom dostavljenog Sporazuma, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da isti sadrži odredbe koje ograničavaju tržišnu konkurenciju, u smislu člana 4. stav (1) Zakona, te da istovremeno isti ispunjava i uslove iz člana 4 stavak (3) Zakona.
Naime, prilikom analize odredbi dostavljenog Sporazuma, Konkurencijsko vijeće posebno izvršilo uvid u slijedeće odredbe:
- Član 1. "Prodavci se pojedinačno obvezuju da počevši od dana ovjere ugovora u skladu sa Ugovorom o kupoprodaji udjela u periodu od 24 mjeseca nakon toga ni neposredno ni posredno ne smije takmičiti s poslovanjem društva niti poticati konkurenciju trećih lica putem savjetovanja ili bilo koje druge podrške.",
- Član 2. "Prodavac se obavezuje prema Kupcu da u periodu od dvije godine od dana ovjere ugovora o kupoprodaji neće, ni za sebe niti za drugu osobu navesti, ili pokušati navesti zaposlenika društva da napusti dotično društvo iz Imaco grupe, ili navesti dobavljača, korisnika licence ili poslovnog partnera društva da prekine svoje poslovanje s društvom.",
- Član 3. "Izuzeti od navedene zabrane konkurencije su: kapitalni udjeli, posebno udjeli u kompanijama koje su izlistane na berzi, a koja ne omogućuju poduzetnički uticaj, kao i djelatnost prodavca Tade Čondić kao savjetnika društva, kao i nastavak prethodnih aktivnosti od Innovative Machinenbaucomponente tokom trajanja ugovora o nabavci između Innovative i Imaco."
Dakle, Konkurencijsko vijeće je uvidom u odredbe dostavljenog Sporazuma utvrdilo kako isti ne sadrži teška ograničenja konkurencije, te da se odredbe istog odnose na poslovne odnose između kupca i prodavca, učesnika prethodno provedene koncentracije.
Da bi se Sporazum mogao pojedinačno izuzeti od primjene odredaba o zabranjenim sporazumima iz člana 4. stav (1) Zakona, isti mora ispunjavati uslove utvrđene stavom (3) istog člana Zakona.
Član 4. stav (3) Zakona, propisuje dva pozitivna i dva negativna uslova za pojedinačno izuzeće sporazuma koji moraju biti ispunjeni kumulativno i za sve vrijeme trajanja sporazuma.
Pozitivni kriteriji su sljedeći:
a) Sporazum mora doprinositi unaprjeđenju proizvodnje ili distribucije roba i/ili usluga unutar Bosne i Hercegovine, ili promocije tehničkog i ekonomskog razvoja,
b) Sporazum mora pružiti potrošačima pravedno učešće koristi koja iz njih proizilazi.
Negativni kriteriji su sljedeći:
a) Sporazumom se ne smiju privrednim subjektima nametati ograničenja koja nisu nužna za postizanje navedenih ciljeva i
b) Sporazumom se ne može privrednim subjektima omogućiti isključivanje konkurencije u bitnom dijelu predmetnih roba i/ili usluga.
Nakon sveobuhvatne analize svih utvrđenih dokaza i činjenica, Konkurencijsko vijeće je utvrdilo da su ispunjeni uslovi iz člana 4. stav (3) Zakona, imajući u vidu i navode Podnosioce zahtjeva, kako slijedi:
1. Zaštita legitimnih poslovnih interesa kupca (nova pravna lica)
Kupovina društva od strane novog pravnog lica obično podrazumijeva značajna ulaganja i preuzimanje poslovnih rizika. Da bi se osigurala povratnost tih ulaganja i stabilizacija poslovanja, Sticalac kao kupac mora imati zaštitu od potencijalne konkurencije bivših vlasnika ili osnivača koji posjeduju stručnost i znanje koje bi moglo ugroziti tržišnu poziciju novog vlasnika.
2. Ograničenje konkurencije je nužno i proporcionalno
Zabrana konkurencije između bivših vlasnika kao fizičkih lica i pravna lica je nužna kako bi se sačuvali tržišni uslovi koji omogućuju povrat uloženih sredstava i stabilnost poslovanja. Zabrana konkurencije nije prekomjerna jer je vremenski ograničena i jasno definisana, što znači da neće trajati duže nego što je nužno za zaštitu poslovnih interesa novog vlasnika.
3. Koristi od sporazuma za tržište i potrošače
Sporazum o zabrani konkurencije može imati pozitivne efekte na tržište i potrošače. Naime, stabilizacija tržišta i investicija u razvoj može dovesti do povećanja kvaliteta proizvoda i usluga, kao i omogućiti jaču konkurenciju od strane novog vlasnika prema drugim konkurentima. To može pozitivno uticati na potrošače u smislu nižih cijena i većeg izbora.
4. Minimalni negativni efekti na konkurenciju
Zabrana konkurencije u ovom slučaju neće imati značajan negativan efekat na ukupnu konkurenciju na tržištu, jer konkurencija između fizičkih lica i novog vlasnika već može biti ograničena zbog njihovih prethodnih poslovnih odnosa i tržišne pozicije. Osim toga, fizička lica ne bi imale iste kapacitete, tržišni udio ili sredstva kao novi vlasnik, što znači da bi zabrana konkurencije bila specifična za okolnosti preuzimanja društva, a ne globalna prijetnja tržišnoj konkurenciji.
5. Usklađenost sa zakonodavstvom i prethodnim praksama
Zakonodavstvo u BiH i EU predviđa izuzeća za sporazume koji u određenim okolnostima mogu biti korisni za tržište, uzimajući u obzir specifične okolnosti preuzimanja društva. Postoje brojni slučajevi u praksi gdje su zabrane konkurencije bile dopuštene u slučajevima preuzimanja i akvizicija, pogotovo što ovaj sporazum omogućuju stabilnost i dugoročni razvoj na tržištu. Stoga, sporazum je u skladu s najboljim praksama na tržištu i zakonodavstvom koje omogućuje određena izuzeća.
6. Prevencija destruktivne konkurencije i zaštita tržišne stabilnosti
U kontekstu preuzimanja društva, bivši vlasnici (fizička lica) posjeduju specifično znanje i vještine koje bi mogle dovesti do stvaranja destruktivne konkurencije. Takva konkurencija, koja bi potekla od bivših vlasnika, mogla bi destabilizirati tržište i ugroziti poslovanje novog vlasnika, čime bi bili ugroženi poslovi i radna mjesta. Stoga je po našem mišljenju opravdano ograničiti konkurenciju između bivših i novih vlasnika kako bi se osigurala stabilnost na tržištu i spriječila negativna tržišna dinamika.
Konkurencijsko vijeće je na osnovu svih dostavljenih dokaza, ocijenilo da, iako predmetni Sporazum sadrži odredbe iz zabranjenih sporazuma (iz člana 4. stav (1) Zakona), da je Podnosilac zahtjeva u dovoljnoj mjeri argumentovao i dokazao ispunjenost Zakonom propisanih uslova za pojedinačno izuzeće predmetnog restriktivnog Sporazuma od zabrane, budući da će isti doprinijeti unaprjeđenju proizvodnje ili distribucije roba i/ili usluga u Bosni i Hercegovini, promociju tehničkog i ekonomskog razvoja, pri čemu će potrošačima omogućiti pravičan udio koristi koja iz njih proizilazi, jer se zaključivanjem i provođenjem predmetnih Ugovora nameću samo ograničenja nužna za postizanje ciljeva i ne isključuju konkurencije u bitnom dijelu predmetnih proizvoda i/ili usluga, u smislu člana 4. stav (3) Zakona, pa je slijedom toga Konkurencijsko vijeće je odlučilo kako u tački 1. ovog Rješenja.
Budući da je članom 6. stav (2) Zakona utvrđeno da pojedinačno izuzeće ne može trajati duže od pet godina, a stavom (5) istog člana da pojedinačno izuzeće važi od dana zaključivanja sporazuma, a kako je predmetni Sporazum potpisan dana 30. oktobra 2024. godine, i to na period od dvije godine, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 2. ovog Rješenja.
Na osnovu navedenog, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 1. i 2 dispozitiva ovog Rješenja.
5. Administrativna taksa
Podnosilac zahtjeva na ovo Rješenje, u skladu sa odredbom člana 2. stav (1) tarifni broj 107. tačka a) Odluke o visnini administrativnih taksi u vezi sa procesnim radnjama pred Konkurencijskim vijećem ("Službeni glasnik BiH", br. 30/06 i 18/11) je dužan platiti administrativnu taksu u iznosu od 2.000,00 KM u korist Budžeta institucija Bosne i Hercegovine.
Na osnovu navedenog, Konkurencijsko vijeće je odlučilo kao u tački 3. dispozitiva ovog Rješenja.
6. Pouka o pravnom lijeku
Protiv ovog Rješenja nije dopuštena žalba.
Nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana prijema, odnosno objavljivanja ovog Rješenja.
